E jes mi žao kad se ljudi ovdje prepiru, raspravljaju.. jarane život kao rijeka teče. Taman da se sekiram šta tamo neko za tastaturom misli o meni,u putu ga nikad srela.. dobro vam jutro, ili dan..i osmijeh na lice vedrice 🙂
Danas slavim 365 dana muke, znojenja, poljubaca, trnja, kamenja i živčanih slomova sa dragim. Haj ž! 🥂
Vala sam ko i baterija. Natjera se insan nesto nazor al uspije dovršit pa rahat legne. Valjda cu rahat leci uskoro u hotelu – selimo se! Za 15tak dana. Nadam se na bolje mjesto, mada ce mi faliti ova terasa i bosanski dašak. Svejedno, ne idem daleko, vec tu niz ulicu. Kopka me na sta ce to liciti jer je zatvoren vide od sest mjeseci, a komentari osoblja su podijeljeni.. neko kaze staromodno i gore od ovog, nekom srednja zalost, neki su dobili podsticaj za iznajmljivanje stana – citaj i ja bih ali mi se ne da 3km svaki dan pjesaciti, a da sam bajker – nisam, auto ne vozim vec se krecem na prsticima i uzdam se unj. Najvise mi zao Chirka. Gdje sa mackom a tek sto smo se navikli. Upoznali. Jedino ju prokrijumcariti i vapit direktorima da je puste s nama i ako moze ikako u prizemlje. Neko veli cetvero ce nas ko sardine poređati. Krevet do kreveta ko u bolnici. Taman smo za infuzije. Mogu malo morgen. Momak i ja i jos dvije osobe. Hell no. Kosa mi se digla. Doslovno sam rekla cimerici sorry but what about our intimacy? 🫠 Najlakše se na seks hvatat i ubadanje, kako ono rece nekontamteba.
Sutra imam veliki dan. Dan kad saznajem koji je klinac mojim sinusima koji dan po dan – dva mjeseca smrde kroz moj ohrndani nos pa kad bakteriji dosadi preseli mi se u grlo i škaklja. A ja huda nad wc soljom dusu ispustam. Kazu moze bit halitoza, neka klica zubna ili meningitis. Na kraju krajeva najbolje zapalit.
Docekala sam slusati cvrkut ptica u samoci. Jos ljepse ih je slusati nocu kad krenem zaspati..pa se sjetim.. Nakon napornih prethodnih dana pa i sedmica privikavanja, gutanja, lutanja, informativnih razgovora, glasovnih poruka, dala sam sebi priliku. Ne znam kuda ce me odvesti i da li ce ovo biti odlican izbor, jer pretezno kad covjek sebi kaze da ide pozitivno ispadne suprotno od toga. Jednostavno sam poravnila. I malo vise fokus stavila na sebe. Ovaj unutarnji mir koji osjecam gledajuci sumu, drvece, cvijece i proslogodisnje lisce pometeno uz apartmane, svjezina zraka i vjetric od kojeg te jeza prodje.. moje ja. Ono, sto mi je ustvari odavno trebalo jer sam se zasitila asfalta prethodnih godina. Osjecam mir, sada. Ne lezi vraze, moze biti zatisje pred buru, jer ovo je ipak par dana slobodnih, ali dovoljno da skupim snagu za dalje..novi dan nova madafaka.
..nesto sam i crtala iz dosade, ali, nedovrsena zaba koja jase gljivu u zemlji trippy cuda🍄🟫🐸
Nisam se makla. Ni pomakla sa radnog mjesta. Pustila vremenu da tece sve, ako bude teklo. Nekako su se stvari za sada smirile i pronasli smo zajednicki jezik. Ovaj posao koji mi je bio u planu je propao s obzirom na uvjete, lokaciju i platu koja je manja. Sem tog mi se ne da opet raditi dokumente pa se ponovo navikavaj. Imali smo burnu sedmicu, ljudi su navalili za prvi maj. Dozivjela sam i uspjeh, pohvale sa svih strana za rad pa me je to nekako podiglo, bar mrvicu vratilo na ono srednje stanje. Uglavnom ziva sam, pokusavam da disem. I to je nesto. Najbolje plesem od animatora i posebno su me nahvalili. Cak i direktori za cjelokupan rad i spominjanje mog imena kroz recenzije. Hvalite me usta moja 😝. Fakat, kad mi je bilo najteze, potpun fokus sam stavila na sam posao i tada se nesto poslozilo od svega. Ne znam da li ce mi takva biti buducnost, jer uvijek ima ona opcija da se vracam blogeru ko placipicka.
Pljusti kisa a ja nogu za nogom do posla. Stigoh mokrih carapa i tena, krugova po meni malih milion kad ono ja druga smjena. Zajebah se pošteno.. ” Ni prva ni zadnja” rekoh i u krevet se bacih. Bacih se da blenem u zidove ili igricu. Završih ovdje..
Ljepotan zvani Cirko. Nakon nekoliko dana opustanja, odlucio se prepustiti. Kako to s mackama biva, potrebno im se posvetiti ko i djeci da bi se ostvarilo povjerenje. Jadnicak bi brzopleto pojeo hranu iz zdjelice i istrcao vani. Sad nam ne izlazi iz apartmana. Upravo hrce ko deda.
Djuro. I njegove kucne carolije i macje vratolomije. Proslogodisnji macak koji nas je docekao neki dan skoro pa na vratima. Ima beef sa Cirkom. Ljuti se jer mu oduzima teritoriju, ovako fine gazde i luksuz. 🤷😼
Macke su fakat Asmr. Mir. Falilo je i ovo. Sta cu kad sam haustorce zadnjih 2o godina. Sve sto mogu je ribica il ptica jer vecinom macke skoce kroz balkon i raspad sistema. Helem, ja sretna. 😺 Smiraj duse.
Kao nekontamteba evo malo jutarnje rucne gimnastike. Na pola otvorenih ociju. Samo sharam. Nadam se boljem posvecivanju ozbiljnijem radu, a nada zadnja umire 🤣😁
Navikavamo se, prilagodjavamo novoj sredini. Sve i da je dan bio pod nekim stresom cvrkut ptica, visoko drvece, suma, livade i more, covjece more uz livade, bez ijednog kamencica.. sanjala sam o tome da cu nekad stajat kraj. Posebno me vezu uspomene na starog kad smo isli u ribu i davili se cevapima s rostilja, pa mi tu unese bosansku notu. Cak i vjetar hladan mi pase kad zaduva istarskom zupanijom. Osjecam mir i ravnodusnost za dane koje predstoje. Upoznajem ljude, nove, nova pravila a ista, slican sistem rada, pa identican pa onda uopce nije isti.. ali se lagano opustam. Kao da odjednom sazrijevam(o). Unaprijed sam se nahorozila i dogovorila sa sobom da cu imati granice i razum na prvom mjestu a stav od samog pocetka i da cu ove sezone se vise usredotociti na ljubav, harmoniju i provodjenje vremena mimo posla.
On mi je najbitniji, zapravo mi smo. Posao dodje i prodje, ko i ljudi. Zato se ne vezuj jer svugdje si zamjenjiv. Radi posao sve dok posao ne radi tebe.. Onda ga je insanu tesko iskorijeniti iz misli, a vec si kuci stigao, nekoc neko rece. Fokus na kreativnost, mir, setnju i um. Pokusat cu se kontrolirati i teziti ka boljem.
Danas kad ce se proslaviti ramazanski post u veselju i radosti, kuce ciste i mirisne trpeze.. pune ulice i carsije.. pune oci suza na grobovima najdrazih..ja.. ja sam u autobusu i gledam u sivo nebo. Onako, prazna, jer mi je porodica ostala i guta knedlu ko i ja. Nije prvi, ali malo, zaboli. Zaboli i da njoj ne mogu cestitati ili je nazvati i nacudim se kad prije proleti mjesec dana od njene smrti. Svejedno, onaj tracak osmijeha je jos na mojim usnama jer neki novi klinci danas uzivaju smijeseci se valuti bajram banci, mama ce s merakom pojesti neko nase slatko i napraviti porodicni rucak.. a i vi cete imati, zasigurno lijepe predstojece dane. 🩷 Bajram serif mubarek olsun zajednico 🤍
Puna zagrebacka arena. Prvi u zivotu koncert da sam pustila suze. Na Sve ce to o mila moja, Jer kad ostaris i na kraju me dotukoše sa kao ” gledate i slusate zadnje tragove r'n'r-a koji odumire” Prvi mi njihov koncert. Rekla bih what a shame ali mislim da nisam nikad bila u Sarajevu ako su rokali.. Ponosna na jedan takav bezgeneracijski bend, uz to iz rodnog grada..
Mala digresija: Nekad davno, nana mi se narodski receno pazila sa Breginom porodicom u mahali. U taj vakat Brega imao kera nekog cupavog malog. I uvali cuku njoj. Cuko u dva dana razvalio zavjese, rasporio tepihe, porazbijao, uništio neuništivo..čiča miča. Vrati se chupo svom gazdi chupi kad mu se pomoliše moji na vratima. Biž hajvančiću.
Publika je bila vise kulturna, kao da smo u pozoristu. Meni je bilo stalo da se bacam iako sam bila na tribinama. Volim kad poludim(o). Suma sumarum nisam se stigla umorit a opet uzivala😜 Zao mi je da ljudi malo kake na Tifu i Alena, nalaze im mane, alo ljudi, nije njima dvaes godina. Bebeče bez tebe je bend ko grah bez mesa da znaš. But, Dugme bijelo hvala ti 🙏🤍
