niko osim nas

Sutra mi je trideset. Ne volim rodjendan(e). Ima neka nostalgija u njima. Al ima i ono boli me dupe, i onaj ponos dokle si dogurao i sta sve prezivio a o(p)stao.

Deca iz vode su zajedno sa Todorovicem napravila lom. Tuga i sreca su mi se javile kad sam vidjela da su uglavnom stariji ljudi stigli u Slogu i frtalj omladine. Ono sto sam zaboravila je rezervacija stola, tako da smo … Read more →

U srednjoj skoli sam intenzivnije pocela slusati rock. Da se razumijemo, nisam Alfa i Omega nit rnr enciklopedija, niti se trudim biti. Slusam sto mi paše. Kako se to danas kaze – slusam sve sem džigare. – Popit cu kafu … Read more →

Jos uvijek je mirisalo na ljeto iako je bio kraj desetog mjeseca. Mogla se obući haljinica bez strampli. Svaki dan sam koracala bastom, upijajuci zrake sunca i trepteci ko ker u zenu, shvatajuci koliko mi je to falilo, jer unazad … Read more →

Srce mi lupa od entuzijazma. On otvara kapiju. Ispred nas je predivna basta. Ostala sam zadivljena fontanom sa moje desne strane. Napravljena je tik uz zid kojeg su uredili stiroporom – ni najmanje ne lici na stiropor, reklo bi se … Read more →

Jutro jos nije svanulo. Ustajem bunovna sa bolom u vratu od loseg polozaja. Zamislih se..Jos uvijek sam pod utiskom od sinoc (mama nas je nasmijavala svojim i porodicnim biserima i dogodovstinama iz proslosti.. tacno mi bi zao zaspati, a morah. … Read more →

Nakon sezone, stigao je kod mene. Moj rodni grad, Sarajevo. Proveli smo divne dane, u stancini u centru grada. Naravno, nije moj, ali nam je ostavljen na cuvanje neko vrijeme. I on i macak u njemu. Stancina broji preko 150kvadrata. … Read more →