Nas dvoje smo se upoznali na drustvenoj mrezi. Ispostavilo se da voli rock 🎸, da ima gramofon i da je zaljubljenik singlica i longplejki. Spontano se krenusmo dopisivati, ravnodusno i bezciljno. Ubrzo smo presli na video pozive. Ne lezi vraze, opcini me njegova spontanost. Prvi nas video poziv bio je urnebesan, kad je pao sa ljuljacke.

I kako to obicno bude, zavrsi se na razgovorima do kasnih sati.. sve do trenutka kad sam ga upitala

” Jelde, ti i ja smo gotovi?”

” Izgleda da jesmo”

Sve se pretvorilo u jedno jedva cekanje upoznavanja.

Predlozio mi je da dodje, jer vise ne moze izdrzati.

Bila sam pod utiskom, da postoji neko takav, da iz naftalina hladno izleti nakon moje duze pauze od emocija, i to da dodje radi mene, ma kakav ishod bio. Nasi razgovori su bili nesto dublje, nesto drugacije, a najmanje povrsni. I oboje nas je to fasciniralo.

Tako smo proveli mjesec dva. Ljubav preko zice, putovanja ja do njega, on do mene.

Švrljali smo po ormarima u njegovoj sobi, palili lampice i slusali dobre stare stvari. Lud za Corbom, a zajedno za EKV-om ( do te mjere da smo se slikali sa Fircijem. Ali o tome, drugom prilikom)

S obzirom na to da je u tom periodu bio 4h od mene, na otoku (oboje smo radili sezonu), da stvar bude ludja, ostajem sama u sobi i istovremeno se otvara radna pozicija za nekog novog. A on je bio sludjen i iscrpljen i jadan vise potrošen emo-psiho-fizicki svojim poslom.

Kad sam mu rekla za radnu poziciju i onako djecacki ”pa mozemo zivjeti zajedno”, ko metak se zaletio i prihvatio ponudu

I tako, smo proveli zajedno tri mjeseca.

Meni, prvi put u zivotu sa muskarcem toliko dugo.

Jedan mali sobicak i balkoncic sa vanjskom kuhinjom postali su svjedoci jedne ljubavi.

Nakon umornih dana i noci, konacno jedno drugom utjehe. Konacno da s nekim i prehladu mogu podijelit i slinit. I nekog ganjat zbog prljavih carapa.

Sve se brzo odigralo. Iskreno, prije ove ljubavi, pustila sam da mi zivot tece onako kako treba. Da disem i mislim o sebi. Da se ne zamaram. Iako su mi kasne dvadesete.. svijet je toliko radikalan i striktan da te osudjuju i kad imas i kad nemas. Pustila sam sebi sebe, da ne razmisljam mozgom starih baba sto masu prstom kad ti objasnjavaju kakav zivot trebas da zivis. Zamisljala jesam, u nekim trenucima kad zapalim i gledam u jednu tacku, da li cu ikada moci naci nekog slicnog sebi? A da to zaista u fullu osjecam.