Draga naša, Karleušo, kerušo, nosom što para nebesa i hodi po ulicama sarajevskim gdje se takvog hoda i kaldrma stidi, sa punim prsima i Bogu prkosi pa se oholi, jer oni što su bosi ne pariraju njenim štiklama, oni što nisu nivo njenog obrazovanja – po njoj su obični smrtnici kojima se smješka iz prikrajka kao nebitnim bićima što će leći u mezar jednak kao i sopstveni.. da ti, damo blogera, koja prštiš od samopouzdanja i glumiš empatiju, vičeš pobožnost, a suprotno mišljenje od svojega osudiš, izignoriraš – jer nije po tvom ili isprovociraš kojekakvim izrazima, pronicljivo, bizarno, pokušavajući ugušiti komentarom svojim presilnim, svetim riječima unoseći svoju kvazi super moć nekakvog junaka koji će spasiti svijet tom lirikom i poezijom samo iz tvog zareza kojeg šaltamo pogledom.. Ti naša, bogorodice blogera, naša svetinjo i crkvo pisane nam ove platforme, ja ti pružam ruku i kažem – svaka čast! Svaka čast na tome što si svojom upornošću, prividnom moći, pažljivom biranju riječi i izražaja uspjela uvjeriti nekolicinu ljudi u svoju bitnost, važnost namiještajući svoju fiktivnu krunu. O ti, koja imaš svoje robove u ovoj maloj favela – zajednici od tek par ljudi, pa sa istima činiš lutkarske predstave i mašeš njima ko marionetama, manipulatorski i ključno.. čestitam ti! Na haosu kojeg činiš sistematično, psihološki odigrano – jer to je tvoja uloga tu koju si objeručke prihvatila.. o vi robovi blogera koji se plašite naše Marine Abramović, pa po cijenu da Marina opsuje, udari, isprovocira nekoga – gledate to bez da joj se zamjerite i reagujete. Lakše je ispast pizda koja će njoj dolaziti i dalje na blog i ha ha pi hi sa njom jer su obostrane ” ljubavi ” na blogeru prisutne, pa neka propadne drugi bloger da se Marini ja ne zamjeram – šuti, ipak sam dobra sa njom. U tom grmu leži zec. Samo nekolicina ju je raskrinkala. Prokužila. Možda smo i svi – ali vi ju hoćete tu. I puštate njenu energiju..I nju i njene lažne namjere i dobrotu koju prosipa jedna majka, majka koja je spremna ostati u ratu ako ikada do njega dođe, a dijete pustiti u tuđinu, žena koja je spremna osvajati neosvojivo, lažnjak koji kupi poene kod svih nas osuđujući svaki vid provokacije na osnovu fizičkog izgleda i na kraju nazove nekoga trokrilnim ormarom ili mu ismijava izgled. Jado jadna. Propadni. Ionako je bloger propao. Sveo se na tu tvoju hobotnicu od jedva nekoliko ljudi kojima možeš prosipati maglu, jer, ovdje jedino i možeš, svjesna da bi bila ismijana da se javno eksponiraš, jer, narod nije glup. Obrišite me, raščerečite, predajem se. Ali zato vam je ladymoon prestala pisati i djelovala samo kad kratak fitilj izleti za škrabotine. Kako bi tata rahmetli rekao ” Čuvaj se sine onih na nivou, a pogotovo ovih koji se pretvaraju, i vjeruj, sit gladnom ne vjeruje”. Rahmet ti duši oče moj. Rahmet i pokoj ti blogere, propala zajednico.